Nedostupan dokument, obavezna prijava
Input:

Analiza pravnog aspekta kupoprodaje na daljinu

17.9.2015, , Izvor: Verlag Dashöfer

U ovom radu analizirat ću pravne aspekte kupoprodaje putem interneta, odnosno značajke ugovora o kupoprodaji sklopljenog  elektroničkim putem. U uvodnom dijelu izložit ću najvažnije podatke vezane za ugovor o kupoprodaji sklopljen elektroničkim putem, u kojem trenutku postaje obvezujući, koje informacije trgovac mora pružiti potrošaču te kako se raskida. Analizirat ću problem zloupotrebe kartičnih načina plaćanja u kupoprodaji putem interneta te pitanje nadležnosti i mjerodavnog prava kod prekograničnih ugovora na daljinu. Iznijet ću glavne promjene koje je donijela Direktiva o pravima potrošača i na kraju dati svoj osvrt na spomenutu temu.

Uvod

Online trgovina, u Hrvatskoj kao i u svijetu, zauzima sve veći udio prometa roba i usluga. U 2014. godini skoro jedna petina ukupne trgovine Europske unije obavljena je putem interneta. Vodeća je Republika Češka, gdje se čak 40 posto trgovine provodi putem interneta.

 

 

Južna Europa (gdje po metodologiji Ecommerce Europe spada i Republika Hrvatska) bilježi rast online prodaje od 15.4 % što je za 1.7 % više od prosjeka Europske Unije. U Republici Hrvatskoj se u 2014. godini ukupan promet u internet-trgovini popeo na 280.000.000 eura[1].

Gledajući i globalno i lokalno, trend rasta e-trgovine je očigledan i može se očekivati da će u narednim godinama postati ravnopravna sa tradicionalnim načinima prodaje. U tome pronalazimo i razlog potrebe za dodatnom pravnom regulacijom ovog područja.

Propisi i autonomni izvori prava za kupoprodaju putem interneta za područje Republike Hrvatske su:

  • Direktiva Europske unije o pravima potrošača, koja je stupila na snagu 13.lipnja 2014 godine. Direktiva je zakonodavni akt kojim se utvrđuje cilj koji sve države članice EU-a moraju ostvariti. Međutim svaka država samostalno odlučuje o načinu.
  • Zakon o obveznim odnosima, koji regulira ugovor o kupoprodaji (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 )
  • ·         Zakon o zaštiti potrošača, (NN 41/14)
  • ·         Zakon o elektroničkoj trgovini (NN 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14)
  • Zakon o elektroničkom potpisu (NN 10/02, 80/08, 107/10, 89/13, 30/14)
  • Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15)
  • Ugovor i Opći uvjeti poslovanja trgovca

Pojam ugovora na daljinu

Svaka kupnja preko interneta u suštini je poseban oblik ugovora o kupoprodaji sklopljen među odsutnim strankama, odnosno distancijsko spajanje ponude i prihvata.

Kao prvo pitanje postavlja se što to znači da su strane odsutne. Sama činjenica da se nalaze na geografski različitim mjestima nije dovoljna, jer sklapanje ugovora telefonom može biti sklapanje među nazočnima. Prema današnjem shvaćanju, strane su odsutne ako pregovaraju prepiskom tj. u slučajevima kad su ponuda i prihvat međusobno udaljeni pa tu udaljenost treba svladati prije spajanja. Zakon o zaštiti potrošača govori o „ugovoru na daljinu“.

Slučaj gdje je početni kontakt uspostavljen sredstvima daljinske komunikacije ali je sam ugovor sklopljen „licem u lice“ ne spada pod ugovore na daljinu.

Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) definira „Ugovor na daljinu“ kao ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.

Uvjet da ugovor mora biti sklopljen „u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge“ isključuje trgovce koji u redovnom poslovanju ne prodaju robe ili usluge putem daljinske komunikacije, ali u iznimnim slučajevima npr. pristaju uzeti narudžbu putem telefona[2].

Propisi koji reguliraju ugovore na daljinu ne odnose se na slučajeve ugovaranja pružanje usluge smještaja, prijevoza ili cateringa, kada se trgovac obvezuje, u trenutku sklapanja ugovora, pružiti te usluge na točno određen datum. Naprimjer, rezerviranje hotelske sobe putem web-stranice ne spada pod regulativu ugovora na daljinu.

U nekim slučajevima, kada se kao pretpostavka valjanosti i nastanka ugovora traži potpis osobe, prema članku 11. Zakona o elektroničkoj trgovini (NN 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14) „smatrat će se da tome uvjetu udovoljava elektronička poruka potpisana elektroničkim potpisom u skladu s odredbama Zakona o elektroničkom potpisu“.

Napredni elektronički potpis ima istu pravnu snagu kao vlastoručni potpis i otisak pečata na papiru. Za elektroničko potpisivanje dokumenata potrebno je imati digitalne certifikate te aplikativno rješenje koje će omogućiti implementaciju potpisa na dokumente. Financijska agencija za sada je jedini registrirani izdavatelj digitalnih certifikata pri Ministarstvu gospodarstva u Hrvatskoj[3].

Trenutak perfekcije ugovora

Središnje pitanje kod sklapanje ugovora među odsutnima jest u kojem trenutku je ugovor sklopljen. Teoretski, postoji niz mogućih rješenja, ali u našem je obveznom pravu, kao i u nizu drugih suvremenih prava, prihvaćena teorija primitka (st.1.čl.262. ZOO).

Ugovor među odsutnima sklopljen je u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Bitno je naglasiti da nije bitno je li ponuditelj saznao za prihvat. On je npr. mogao primiti e-mail i ostaviti ga nepročitanog nekoliko dana. Usprkos tome, ugovor je sklopljen. Također, ugovor je sklopljen i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, poslovne prakse razvijene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvaćanju[4].

Prihvat ponude se može opozvati jedino ako izjava o opozivu stigne prije ili istovremeno sa izjavom o prihvatu.

Ako prihvat ponude ne stigne u zakonskom ili od ponuditelja ostavljenom roku, ponuditelj prestaje biti vezan svojom ponudom. Zakašnjeli prihvat može imati samo značenje nove ponude. U slučajevima kada je prihvatitelj poslao izjavu o prihvatu na vrijeme, ali ona zakasni bez njegove krivnje, ponuditelj mora odmah obavijestiti ponuđenika da se ne smatra vezan svojom ponudom. Ukoliko to ne učini u najkraćem mogućem roku, ugovor je nastao[5].

Informiranje potrošača

Direktiva o pravima potrošača u čl. 6 detaljno propisuje koje sve informacije, kod ugovora na daljinu, trgovac mora na jasan i razumljiv način pružiti potrošaču. Ukoliko to ne učini, ugovor je ništavan. Informacije se ne moraju pružiti pismenim putem npr. ugovor sklopljen telefonski. Ako ih je pružio pismeno, moraju biti lako čitiljive i jednako uočljive kao i sav drugi sadržaj dokumenta, uklanjajući mogućnost umetanja bitnih informacija za potrošača u fusnote.

Neke informacije trgovac mora pružiti potrošaču napismeno ili u nekom drugom trajnom mediju dostupnom potrošaču. Tamo gdje je ugovor sklopljen preko interneta, pružanje informacija preko elektroničke pošte zadovoljava kriterij „trajnog medija dostupnog potrošaču“[6].

Također, trgovac mora pružiti potrošaču informacije o pravima otkazivanja i načinima prigovora.  

Raskid ugovora na daljinu

Regulative daju potrošaču pravo na jednostrani raskid ugovora u kratkom periodu nakon što je ugovor sklopljen. Ali, u određenim slučajevima, nabrojanima u čl.79 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), poput toga ako je predmet ugovora roba izrađena po specifikaciji potrošača, lako pokvarljiva roba ili u slučaju ugovora sklopljenih na javnoj dražbi, potrošaču se isključuje pravo na jednostrani raskid ugovora.

Prema direktivi o pravima potrošača rok za raskid ugovora je 14 dana (bitno je naglasiti ne 14 radnih dana). Naše zakonodavstvo prihvatilo je taj rok u čl.72 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14). Rok počinje teći od trenutka kada je ugovorena stvar predana u posjed, osim u slučajevima „sklapanja ugovora o uslugama, ugovora o isporuci vode, plina ili električne energije koji se prodaju u neograničenom obujmu ili neograničenoj količini te isporuci toplinske energije, kao i u slučaju sklapanja ugovora kojemu je predmet digitalni sadržaj koji nije isporučen na tjelesnom mediju“ (čl.72.st.5 Zakona o zaštiti potrošača).

Potrošač svoju odluku o raskidu ugovora trgovcu može priopćiti putem obrasca za jednostrani raskid ugovora ili putem bilo koje druge nedvosmislene izjave kojom izražava svoju volju da raskine ugovor. Iskoristi li potrošač svoje pravo na jednostrani raskid ugovora, potrošač nije dužan nadoknaditi nikakve troškove trgovcu, osim troškova povratnog prijevoza robe. Dužan je povratiti robu bez odgađanja, najkasnije 14 dana od raskida ugovora[7].

Zloupotreba kartičnih načina plaćanja u e-trgovini

Svako online plaćanje predstavlja određeni rizik zbog mogućnosti krađe bankovnih podataka i jedan je od glavnih razloga averzije potrošača prema tom načinu trgovine. Međutim, isto tako treba napomenuti da su za krađu informacija o karticama, u najvećem postotku, krivi sami vlasnici kartica zbog neznanja i nemara. Tehnologija je napravila najviše moguće kako bi vlasnike kartica zaštitila od prevare i krađe te konstantno radi na poboljšanju sustava zaštite korisnika.

Prema Kaznenom zakonu (NN 125/11), zlouporaba čeka i platne kartice spada u grupu kaznenih djela protiv imovine. U Čl.239. navodi se da „Tko zlouporabom čeka ili platne kartice na čiju uporabu ima pravo obveže njihova izdavatelja na isplatu i na taj mu način prouzroči imovinsku štetu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“

 

Povreda tajnosti pisama i drugih pošiljaka također prema Kaznenom zakonu (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) ima obilježje kaznenog djela. U Čl.142. propisano je da „Tko neovlašteno otvori tuđu pošiljku,

 
 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: